utorak, 17.03.2009.

Čarobna crvena posuda

Jednog davnog dana u postsocijalističkom razdoblju moja majka koja je radila za neke sitne pare vratila se s posla sva puna informacija. Naime, cijeli dan se vodi rasprava o čarobnoj crvenoj posudi. Uz nju se dobije prozirni poklopac i domaćice se kunu da se u njoj tijesto brže diže. Naravno i moja je majka htijela tu posudu koja je koštala znatnu sumu novca, ali eto dizano tijesto joj nikad nije išlo pa će ta posudica pomoći, a mi dječica ćemo uživati u mekanim kiflicama.

Sada ta posuda služi za pranje salate, skupljanje malina, kupina, lješnjaka i koje čega iz vrta. Rijetko je korištena za dizanje tijesta, a i efekt u koji su se kunile mamine kolegice s posla nije baš bio istinit.

I onda se pitam zašto se palimo na čarobna obećanja, zašto se palimo na izmišljene efekte i jarke boje? Volimo iluzije i volimo da nam se laže. Tako je cijela država čarobna crvena posuda u kojoj dizano tijesto iliti GDP čarobno raste, u kojoj zaposlenost čarobno raste.

siromasna indija

Čak štoviše, cijeli svijet je čarobna posudica u kojoj nema gladi, siromaštva, u kojoj u Indiji ljudi znaju što je toalet, imaju vode i ne jedu rukama. Cca 2 milijarde ljudi koji nemaju osnovnih životnih uvijeta (kuću, vode, hrane, odjeće, liječnika, školi) treba staviti u tu čarobnu posudicu i svemu ovome bi došao kraj.

Hmmm da, šta sam ono rekla koje je boje posudica u Hrvatskoj? Crvene ili plave? Ma svejedeno... Zar ne?

- 14:15 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 06.12.2008.

Selo moje malo – 2. dio

„Nisi više dobrodošao.“ „Čistka je naređena.“ „Uzmi ženu i dijete i izađi s njima iz kuće, jer ćemo inače dignuti i tebe i njih u zrak.“ A Matinom ocu na to samo klizi jedna suza niz obraz… Misli si kako im je.. državu i je.. hadeze i je.. bombu kojom mu se njegovi prijatelji prijete.


Diko moja pri'ko kola priđi, poljubi me, pa opet otiđi

Nakon prevladanog rata i intervencije strike Stjepana koji je bio policajac u hadezeovskoj policijskoj postaji, a oženjen za pravoslavku, Matina kuća ostala je stajati. Nitko od njegovih više nije pričao sa susjedima, nadali su se da će vrijeme izliječiti rane. A ni oni sami nisu mogli gledati u Matu i njegove. Bilo ih je stid. Kad se bura stišala, nekako se i javna rasvjeta upalila u punom svom sjaju. Jer nailaze bolja vremena.

Na proštenju ili kirvaju u susjednom selu održavala se zabava u vatrogasnom domu. Mato je išao sam. Već mladić, zgodan, crn i visok zagledao se u jedne smeđe oči. Zagledao i izgubio. Još kad je i zapjevala gledajući ravno u njega, zadrhtao je cijeli. Zvala se Mira i pogledi nisu prestajali, uključujući i onda kad joj je stavljao tanki prsten od žutoga zlata na ruku.
Image and video hosting by TinyPic
Mato je radio kao prodavač i mogao je skrbiti za obitelj. I Mira je radila kao švelja. Skupili su polako novca, kupili traktor, auto i proširili malo kuću. Zavist ostalih seljana osjetila se u zraku. Dodatni trn u oku bila im je Mira. Draga i radišna, katolkinja iz siromašne seljačke obitelji. Osjećala je zlobu u zraku i sjela s Matom porazgovarati o tome zašto je to tako.

„Nisu mi jasni ovi ljudi. Samo da im je voditi tuđu brigu. Gledaju nas i samo idu jedni do drugih i pričaju. Kad smo dovezli auto svi su jedni po jedni izišli pred kuću. Puhali i mahali glavom, kao da to neodobravaju. A tko su oni da bi odobravali? Tko su oni da ih se to uopće tiče? Zašto im smeta tuđa sreća?!“

Mira nikada neće dobiti odgovore na svoja pitanja jer bez njih opstanka ruralnih sredina ne bi ni bilo. Pojedinci koji su nenaviknuti na takvo ponašanje, koji ne znaju razmišljati na način da je vođenje brige o čistoći tuđeg dvorišta važnije nego voditi brigu o vlastitom, brzo budu slomljeni. Težina tuđe ujedinjene osude bude preteška, tuđi pogledi kad-tad počnu smetati jer se biti drugačiji jednostavno radi očuvanja vlastitog mentalnog zdravlja ne isplati.
To je linija manjeg otpora, ali je i jedini recept za preživljavanje na selu, osim ako se posjeduje dovoljno novca koji omogućuje preseljenje u grad.

Nepisana pravila su svetinja, a trenutno pretežno zastupljena religija i njene dogme su mjerilo ponašanja. Tako se pak ne ponaša nitko, jer su oni najglasniji upravo oni koji to redovito krše. Kolektivni pritisak još uvijek je ravan kamenovanju vještica jer to povezuje gomilu. A vladanje gomilom upravo je bio jedan od početnih motiva ujedinjenja poganskih religija u jednu – kršćanstvo. Dodavanjem ideologije i štovanja ikona stvoreni su temelji koje nadograđuje i današnja politička kvazi elita. Sliku premjera ima svaka iole vrijedna kuća koja drži do svojih hadezeovskih principa, a bakica na otvorenje nekog objekta pada pred svojim sinom Ivom na koljena i ljubi mu ruke kao biskupu. I nitko ne postavlja pitanje što u nasljedstvo ostavljamo svojoj djeci. Osnove poštovanja drugih i najvažnije razmišljanje svojom glavom ili kolektivnu svijest kojom upravljaju zbunjeni ljudi izmišljajući pravila u procesu izgradnje sebe kao ikone?

- 20:24 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.11.2008.

Selo moje malo – 1. dio

U ruralnim sredinama podno gora, planina ili u nizinama život se odvija po nepisanim pravilima. Što će susjedi reći je mantra koja se ponavlja od situacije da su kokoši pobjegle pred kuću do situacije svađe i repetiranja puške nekog od PTSP-om oboljelih branitelja.

Četiri su segmenta razvoja jedne osobe u selu. Prvi je onaj rađanja, odrastanja i rata koji je pogodio najosjetljiviju skupinu mladih do 29 godina. Drugi je zaposlenje i ženidba. Treći su dobivanje djece i njihovo odrastanje, a četvrti starost i smrt. Krenimo kroz dijelove života jednog Mate koji može, a i ne mora živjeti u Turopolju, Babinoj Gredi, Dugoj Resi ili Smiljanu kraj Gospića.


Rodio se Mate

Davne godine majka katolkinja udana za pravoslavca rodila je Matu u poodmakloj dobi od 40 godina. Već je tada pokazivala znakove osteoporoze, grbila se, puno pila i nije baš za njega brinula. U najranijoj dobi on je služio zidare kako bi si sam kupio cipele za školu u koju je morao ići pješice, preko brda u susjedno selo. Kažu, sijao je pijesak kako bi dobio koji dinar. Nije kršten u katoličkoj vjeri jer je ostatak široke obitelji koja je živjela u samom susjedstvu na vijećanju odlučila kako to ne dozvoljavaju. Stoga je Matina majka koja bitku nije mogla dobiti ni s mužem, čuvarem svinja, odustala na neko vrijeme.
Mati je došlo doba za prvu pričest i dogovorivši se sa župnikom majka je samo trebala dobiti potpis njegova oca kako bi se on krstio. Prijatelji su mu bili katolici, igrao se s njima tamo iza sela u potoku i već neko vrijeme bio im je predmet izrugivanja. Zvali su ga bezbožnikom i sinom pijanice. Nakon krštenja i prve pričesti sve je bilo malo lakše. Mali katekizam zauzeo je bitno mjesto u njegovim žuljavim rukicama jer je tako dokazivao da pripada toj vjeri. Pokazivao je kako je dio njih, kako su isti. Sad su pravi prijatelji.

etno selo Nova Kapela


Nastupanjem rata, već pri samim nagovještajima njegovog početka, svi su se nekako povukli u kuće. Činilo se da je mrak i da škrta rasvjeta koju elektra gasi u 23 sata gori cio dan. Neka magla se navukla i Mato je bio stalno u kući. Gledao je oca kako pijan spava, a majku kako opet guli krumpir za ručak i kriomice si u čašu u kojoj je na dnu voda, ulijeva rakiju. Znao je on da ga ona zavarava, ali i da zavarava sebe.
Nije više viđao prijatelje. Išao ih je posjetiti, a njihove bi majke rekle da nisu doma i neka ide doma. Jedna je otišla toliko daleko da je rekla neka ide u svoju praoslavnu kuću jer se s njenim Lukom više neće družiti. Nisu više bili tako mali, imao je taj Luka podosta godina, a i velik je bio, volio je slanine i kobasice. I onda je krenula tišina. Nitko više ne priča s nikim. Cijelo selo se podijelio na one hadezeovske i one koji to nisu. A u takvim malim selima veći je broj onih hadezeovskih. Jedne noći na kući je nacrtan nekakav znak. Kao kocka kojoj fale dijelovi i slova C u svakom njenom dijelu kojih je bilo četiri. Slijedeće su se najglasniji, najprostiji i hadezeovski muškarci, okupili oko nje. Zaključili su da će ju dići u zrak. Bombu su imali u ruci. Unutra se probudio Matin otac. Odjenuo je blatnjave i na koljenima izlizane hlače i izašao van. Lica koja je tada vidio usjekla su mu se u pamćenje. Marko, susjed na kraju sela koji je uvijek posuđivao kukuruza za sijanje jer ga nikad nije imao dosta. Tomislav koji je samo od njih kupovao prasce. Hrvoje kojemu je majka bolesna i kojemu je posudio novca da plati doktora. Antun koji im je često navraćao na rakiju. Ljudi s kojima je on odrastao, očevi sinova s kojima se Mato igrao i išao u školu. Stoje, gledaju u njega, a iz očiju im bljeska žuti žar, mržnja izlazi iz svake njihove pore. I drže bombu u ruci… Govore da je došlo do promjena. „Nisi više dobrodošao.“ „Čistka je naređena.“ „Uzmi ženu i dijete i izađi s njima iz kuće, jer ćemo inače dignuti i tebe i njih u zrak.“ A Matinom ocu na to samo klizi jedna suza niz obraz… Misli si kako im je.. državu i je.. hadeze i je.. bombu kojom mu se njegovi prijatelji prijete.

- 02:03 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 24.10.2008.

Vjerujete li očima ili doktoru Ivi Sanaderu?

Saborska zastupnica Vesna Pusić na sjednici cijenjenog nam Sabora neki dan izrekla je citat u naslovu teksta. Žene je bila vatrena i podgrijala je uspavanu atmosferu toga smiješnoga dana. Zašto smiješnoga? Zato jer su svi koji su gledali Sabor "umirali" od smijeha. Kao raspravljalo se o izglasavanju nepovjerenja našoj krasnoj Vladi... I onda se raspava svela na stalno spominjanje "presvetoga" Ivinog imena kao da je on sam Isus Krist kojemu se mora vjerovati, jer ima moći riješiti bilo koji problem.

A pitam ja vas što je to taj čovijek riješio, osim što nam je gore nego ikad prije? Ubojstva na sve strane, njega pere strah pa kad se obraća javnosti gleda u ključnim trenutcima u govornicu i izgovara sve u jednom dahu jer ni sam sebi ne vjeruje. Dovođenje Karamarka, bivšeg šefa tajne službe na mjesto ministra unutarnjih poslova je bio stvarno strašan potez. On priča o depolitizaciji policije. Ma kako ćeš depolitizirati hrpu seljaka koji su se našli gdje jesu jer nemaju eventuralno ni završenu srednju školu, znaju se šakarati i prijetiti, a svoj višak gnjeva mogu zgodno ispoljiti pod objašnjenjem rada kao policajac. Njima je Sanader presveto trojstvo, a ne samo jedan od njih troje i ne pomišljaju na depolitizaciju kad ih je HDZ doveo na vlast... Čast iznimkama kojih uvijek ima i koji pogibaju glavu i rade svoj posao jer izbora nemaju, željeli su raditi nešto u službi zajednice i moraju potrpiti te s kojima rade kako bi ostali raditi.

Trenutno nam dakle unutarnje poslove drži čovjek koji posjeduje sve državne tajne i izvore kako one neotkrivene otkriti i nije napravio ništa... Ivana Hodak-NIŠTA, Luka Ritz-NEŠTA, PJESAK U OČI, Ivo Pukanić-NIŠTA... U svoj toj priči doslovice se moramo bojati promoliti glavu van... Paranoja će početi vladati ljudima jer žive u anarhiji onih koji ovo prozivaju demokracijom za koju smo se borili jer im je bila dobar paravan za krađu i moć i bogaćenje i mafijanje na balkanski način.

Jedino dobro u cijelom zlu što je Pukanićeva žena napokon slobodna od čovjeka koji ju je vezama strpao u ludnicu... I onda vjerujete li doktoru Ivi Sanaderu koji ne vjeruje sebi sam?

- 01:01 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.10.2008.

Putin=Brad Pitt=učitelj juda

Ruski predsjednik Vladimir Putin otkrio je čari televizijskog marketinga. Već drugi puta izaziva pozornost cijeloga svijeta svojim podvizima i što je najzanimljivije njegov vlastiti narod za to ne zna.

Da nešto smrdi postalo je jasno kad sam od prijateljice u Rusiji saznala da ona, a niti ostatak njene zemlje, nemaju pojma o epizodi koja se zove: Putin spašava novinare od tigra. Naime, predsjednik je hrabro kročeći šumama Sibira uz pratnju kamera (zašto?) vidio tigra. On je naime odmah krenuo na novinarsku ekipu i Putin je od nekog uzeo pušku za uspavljivanje (kako prigodno) i pogodio jadnog tigra. Onda je novinarka, sva u šoku sabrano pogledala u kameru i završila priču posvjedočivši kako je predsjednik druge ili čak po nekima prve sile svijeta – Rusije upravo spasio život čitavoj novinarskoj ekipi, koja je slučajno onuda lutala.

Da priča bude još smješnija, nekih tjedan dana prije toga je Brad Pitt (ako se ne varam) spasio novinarku da ne padne u kanal na nekom filmskom festivalu. Isti scenarij je iskoristio i Putinov čovjek za rad s medijima i napravio mu dobru reklamu. Moja prijateljica od čuda nije mogla doći sebi kad sam joj to ispričala jer iako radi na televiziji pojma od tome nema, a niti u dnevnom tisku nije o tome čitala. Rumunji, Česi, Bugari i Hrvati su o tome čuli. A ne vidim razloga da bi se tako hrabar podvig njihovog predsjednika trebao tajiti u Rusiji, osim ako je to laž.

Kako ta epizoda Putinu očito nije bila dostatna, odlučio se snimiti video uradak kojim će svoju gladnu naciju učiti judo. Znaju li oni za njega ili ne još nisam provjerila, ali ne bi bilo čudno da ne znaju. Tako je jedan predsjednik od sve sile dužnosti, prepiranja sa SAD-om i brige o narodu koji živi u velikom siromaštvu našao načina naučiti naciju kako da kruljenje u trbuhu blokira usmjeravajući svoje misli na ovu plemenitu borilačku vještinu. Tako ćemo od Rusa lijepo dobiti mršave, ali mišićave i disciplinirane frajere, pa tko voli, nek' izvoli…

- 01:05 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 04.10.2008.

Nesposobni šefovi

U bilo kojem uredu ili firmi postoje i oni koji ondje samo kradu dane, dobivaju dobru plaću i šetkaju se uokolo.

Tako u poduzeću u kojem ja radim glavni šef je sroljavac. Prodaje maglu, kao uvijek je pun ideja, ali niti jednu ne realizira. Priča, priča i uvijek priča, niže izmišljene ekonomske zakone, a svaki postupak mu je kontradiktoran jer nema ni o čemu pojma.

Tom čovjeku su na pameti samo pare. Uvijek mu se novčići vrte u očima dok priča i da stvar bude bolja on radi još jedan posao u kojem zarađuje stvarne pare, dok mu ovdje prolazi prodavanje magle.

I onda takav čovjek daje naredbe kako bi sam sebi u očima bio veći i jer voli slušati ton svoga glasa, a baš kako svi šefovi koji su nesposobni rade i on nikome ništa ne govori izravno, nego preko posrednika.

Na princip, znaš tjeraj ih, reci im da se to sad mora tako, moramo stisnuti, zahtjevaj to i to od njih, sad kad nam prođe ova narudžba biti će malo lakše i te spike.

I što s takvim čovjekom napraviti koji nema niti najmanjeg znanja o vodstvu i poticanju zaposlenika. Šutiti i raditi kao svi mi, reći nešto pa izgubiti posao ili slušati kako povlači krive poslovne poteze, broji i pravi se važan, pa dok on priča zviždati i maštati o kupki na kraju dana, valjuškanju po krevetu sa svojim dragim...

Da, maštati se isplati, jer za ove plaće za koje radimo samo nam mašta i pomaže da preživimo!

- 23:27 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.09.2008.

Druga strana medalje

Igor se nakon dugo vremena vratio u obiteljski dom u kojemu je situacija naprosto užasna. Ponekad se čini da roditeljima smeta promjena jer se time remeti njihov teško stečeni mir i rutina. A nema grijanja, nema ništa u hladnjaku, slavine kapaju, brat ne izlazi iz sobe uvučen u svoj svijet igrica i pornića. A on to sve gleda. Sasvim navikao na drugačiji život, na onaj gdje su promjene dobrodošle, na onaj gdje je potrebno razgovarati o „popravcima“ gdje su oni potrebni. Studira, nema posao, umoran je i u nekom međusvemiru u kojem bi trebao strpljivo čekati da dobije volju za učenjem, da pronađe posao pa se odseli od doma i ode iz tog svemira u onaj koji će si sam izgraditi. Uvodi grijanje, gradski vodovod, plaća bratu internet, pomaže kako god može i stigne. A ne dobije ni mira kad treba učiti, ni hvala, ni zagrljaj od majke.

Upoznao je Maju, odmah mu se svidjela i nije puno razmišljalo kako i kada će ju „zgrabiti“. Sjeo je u auto, otišao gotovo 500 kilometara dalje da vidi jel' između njih „klika“. I je, kliknulo je. Od ušteđevine je došao na dva ljetna mjeseca u njen grad, živjeli su u stanu, grlili se i ljubili svaki dan. Otkrivali čari seksa i neke nove nježnosti koje do sada ni jedno ni drugo nisu iskusili. Kao glava neke izmišljene obitelji svaki dan je brinuo ima li voća, kruha i mlijeka. Pomagao u plaćanju stana i režija, išli su u kupnju tjednih namirnica. Skuhao je svojoj Maji i jutarnju kavu, napravio joj ponekad i doručak. Ona je kao kakva domaćica kuhala ručak, on je prao posuđe. Ona bi otišla na posao, on bi se malo izležavao, pa bi mu nedostajala i došao bi ju vidjeti. Kupio bi joj čokoladica, šetkao uokolo, pa bi ju došao cmoknuti, pa opet šetkao i tako dok ona ne završi s poslom. Kad je bila bolesna njegovao ju je. Kad joj se pokvario laptop odnio ga je na popravak i isti platio. Nije joj rekao da ju voli jer joj to ne može reći kad to ne osjeća, kad je plakala strpljivo ju je grlio i to opet nešto znači.

Ljeto je prošlo i on se vratio doma, ona ostala u gradu u kojem studira, odvojeni su. Pomaže joj kako može, kad joj ustreba novca on joj da, ili „pozajmi“ kako ona kaže, ali stvari nisu baš nešto jer ona stalno prigovara. Veza se svodi na razgovore preko mobitela. Njene pritiske da se izjasni oko svega i svačega. Pitanja što je s faksom, kad i kako što misli dati. Maja je mali „control freak“ i spužva koja isto treba puno nježnosti i ljubavi jer joj ni samoj život nije lagan. Pod tim ona podrazumijeva da je on uz nju što Igor stalno odgađa ili odgovara nedefinirano jer ga brinu novci i posao.

U prijašnjim vezama je puno griješio i sad ne želi ponavljati te greške, ali možda Maja nije kao cure od prije, pa možda u njenom slučaju „greške od prije“ nisu greške, nego pravilni potezi. Zbunjuje ga i pritišće jer je ozbiljnija i traži to i od njega, a on to ne može dati jer se još mora srediti. Ona cmizdri kad vidi djecu, razmišlja o obitelji i braku iako ni sama ne zna da li to želi, a njega to plaši jer misli da kako nema posao ne može niti Maji ništa pružiti, a kamoli imati obitelj za koju treba brinuti. Ali Maja je pri kraju faksa, tražiti će posao i raditi, pa briga o fiktivnoj zajednici ne bi pala samo na Igorova leđa. Iako su cure, krpice, šminka i zarada već sasvim druga priča.

I sad je njegov „međusvemir“ u još udaljenijem zviježđu jer ni sam ne zna kako se postaviti. Ako Maja i dalje bude nezadovoljna i prigovarala mu, postići će samo to da se on osjeća još nemoćnijim, a ona sama zbog silnog nezadovoljstva otići će iz te veze. Pita se koliko mu je uopće do nje stalo i želi li ju izgubiti? Ima li ta cura pravo od njega zahtijevati ono što zahtijeva? Ima li pravo u onome što kaže? Treba li odbaciti novostečena pravila i naprosto riskirati i još ju čvršće zgrabiti dok ne bude kasno? Je li stvarno nespreman za obitelj ili makar neku zajednicu iz razloga što trenutno nema posao? Hoće li se ikad promijeniti njegova nespremnost i zašto bi ga Maja trebala čekati? Zašto bi uopće trebala biti strpljiva dok on odgovori na ta svoja pitanja? Život ipak ide dalje i treba ga živjeti, a ne stopirati, a kad su dvoje u vezi žive ga zajedno uz ljubljenje i zagrljaje, a ne preko mobitela.

- 23:01 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

KOJI JE OVO KLINAC?

„Imam novog dečka!“, kaže Maja sva ponosna svojoj najboljoj prijateljici Aniti. „Ili barem mislim da mi je dečko!“, nastavlja tužnijim glasom. „A kako to misliš, ili ti je dečko ili nije!“, odgovara Anita. „Stvar je u tome da kad sagledam cijelu stvar malo bolje, nije ni meni samoj jasno!“, kaže Maja sad već zbunjena.

Naime, Maja je u vezi s Igorom već par mjeseci. On je nezaposlen, ima ušteđevinu jer je znao da neko vrijeme neće pronaći posao, a i bolje da ga nema jer mu je potreban odmor, ali cijelo vrijeme je zbog činjenice kako je nezaposlen vrlo nezadovoljan. Živjeli su preko ljeta zajedno jer je to bio jedini način da se viđaju i bilo im je prekrasno, a sad kad je ljeto gotovo oni su na dva različita kraja Hrvatske. Stalna Igorova njurganja oko novca čine Maju nervoznom i ima grižnju savjesti svaki put kad on doputuje negdje na pola puta da se vide. Da stvar bude bolja, on pomalo neozbiljan i neodgovoran još uvijek neozbiljno studira. I kako onda na takvog čovjeka računati u budućnosti kad ni sam ne zna kamo bi i šta bi!? „Volim te!“ se nitko ne usuđuje spomenuti, seks je strava, a ni njega nema već dosta dugo vremena, a neće ga u dogledno vrijeme niti biti. E pa kako to sada nazvati vezom?

Razmatrajući prijedlog da je to ipak veza, nekoliko činjenica ide tome u prilog. Čuju se svaki dan, savjetuju i jadaju jedno drugome, ona predlaže nešto za budućnost, a on odgovara „Dogovoriti ćemo se!“ ili „Pa nisi mi ti žena!“, živjeli su skupa, planiraju možda opet živjeti skupa, nedostaju jedno drugome, ona studira pa joj on pomogne s parama kao svaki dečko koji bi sve dao svojoj curi i to je to.

Drugi prijedlog je da je to bio lijepi ljetni dogovoreni prijateljski seks s jednom osobom. Tome u prilog ide neiskazivanje osjećaja, sve je trajalo samo preko ljeta, nema budućnosti jer on još ništa ne zna (u prijevodu je li ona za njega, jel' ju želi kraj sebe, djecu, brak ili zajednički život), ona s vremena na vrijeme na to šizi, pristaje pričekati još malo, ali što uopće čeka. Da se taj čovjek sjeti nakon par godina da je dovoljno dugo čekao i ipak se s njegove strane nije pojavila ta iskra i uopće neki osjećaji, pa je eto došao svemu kraj?

Lakše bi joj bilo da to promatra kao ljetni seks nakon kojeg se sad ponekad čuju. Treba ostati s bivši ljubavnicima u prijateljskim odnosima. Ali onda Maja tog čovjeka ne bi trebala zvati, ne bi mu slala poruke, kad bi ju zvao javila bi se, ugodno iznenadila i malo bi poćakulali o tome kako im idu životi. Ali ona od tog čovjeka želi više ili ne želi ništa, jer nakon takvog seksa nema potrebe za nekim svakodnevnim ćakulama i u toj situaciji u kojoj se nalaze da nitko ništa ne zna nije nikako zadovoljna. To utječe na njeno ponašanje i njeno raspoloženje, tužna je i povučena jer prije svega boli da netko licemjerno to što njih dvoje imaju naziva vezom, kad to veza niti najmanje nije… I sad se postavlja pitanja, što nije u redu s Majom da uopće na to pristaje? Maja se jako zaljubila u tog čovjeka ili je čak u igri nešto više. TO NIJE U REDU! A što nije u redu s tim čovjekom da se oko ničega ne može izjasniti? E, pa tu bi on sigurno mogao ponuditi tisuću izlika, jer je u smišljanju izlika jako dobar.

On Maju kažnjava zbog cura prije nje koja su ga povrijedile. On Maji ne može pružiti stabilnost jer ju u svojoj glavi sam nije postigao. On je sad nezaposlen, pa u svom crnjaku misli kako će takav i ostati, pa tako s Majom ne može ništa dugoročno planirati. A pogotovo jer ga sve što ima u sebi riječ dugoročno ili ju implicira jako, jako plaši. I zašto je onda taj čovjek uopće htio imati posla s Majom? Jer se eto našla na putu, svidjela mu se, ali je previše sebičan i lijen da se sredi kako bi bio prema njoj pošten i rekao da to jednostavno nije to…

I sad ga Maja neće zvati i neće pisati poruke, postaviti će se kao da je to bilo super ševa preko ljeta jer čemu da glumi nekome curu kad mu to nije i čemu da se zamara analizama gdje one nisu potrebne. Slobodna je cura koja samo ima frenda koji ako dođe živjeti u isti grad gdje je i ona obećava seks iliti najkvalitetniji sport, pa nek' se taj čovjek premišlja i sređuje, ali sam sa sobom… Stariji je od nje, a ona mu nije mama, pa mu ništa ne treba crtati. Zaslužila je poštovanje, iskrenost i ljubav, a on joj to ne može dati.

„Znaš Anita, nemam dečka, a to znači da u subotu idemo van kako bi mi jednog koji je tog imena vrijedan pronašli!“, kaže Maja.

- 22:59 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.09.2008.

DEŽURNE DVORSKE LUDE

„Ovo lice predstavlja naciju!“, kaže Dora. „Toliko je glupa ta Aleksandra, da je čudo kako uopće živi!“, nadovezuje se Iva. One dvije vode raspravu o manekenkama i kvazi zvjezdicama na Hrvatskom kao zvjezdanom nebu.

„Kruha i igara!“, to je ono što ovom narodu treba. Odvraćanje pozornosti je uvijek dobra taktika. U vrijeme Olimpijskih igara dižu se cijene goriva i struje, raznorazni showovi skreću pažnju s dnevnika kako ljudi ne bi čuli koji gaf je sad napravila naša Vlada. Koliko našeg novca su i gdje potrošili i ovako ne znamo, jer je to tajna. Toliko o transparentnosti.

Vijesti uvijek počinju crnom kronikom, iznimka je HRT koji novcem građana koji plaćaju pretplatu radi što hoće, ali zna imati prave informacije za početak vijesti. A ne kao NovaTV koja se hvali informativnim programom ili RTL koji gotovo svaki dan ako je bila veća tragedija na cestama izvlače iz nje gledanost koliko god mogu. Novinari su na terenu, ponavljaju ono što je moderator već rekao. Nije ni čudo da kad dnevnik ili vijesti počnu nekom normalnom temom ljudi ako ne čuju već pitaju jedni druge: „Gdje je umro?“, a čovjek uopće ni nije mrtav. Tragično…

I onda slijedi ta famozna hrpa zabavnih emisija za glupe ljude kakvi i jesmo. „Hrvatska traži zvijezdu“ je inačica najgledanije Njemačke emisije „Deutschland sucht Superstar“ protiv koje se niti jedna druga Njemačka televizijska kuća nije mogla boriti kolika joj je bila gledanost. Imali smo Super Story Nova talents ili kako već se emisija zvala, pa je tu i gluparija od Big Brothera. Jer se tu okreću novci, jer to ljudi gledaju svojim praznim mozgovima, jer to kod nas prolazi.

I kad završi taj dio zabavnog sadržaja nude nam tračeve o izmišljenim i preko noći nastalim zvijezdama. Aleksandra je napravila ono i ovo, samoprozvani fotograf slavnih Damir iliti Dečko s maramom ide estetskom kirurgu, ili kruna svih jadnosti Ante i Simona Gotovac. Ti ljudi koliko ulažu u vlastiti marketing stalnim snimanjem i pojavljivanjem kojekuda kako bi bili snimljeni da je pitanje kada stignu raditi, nahraniti ono svoje dijete, okupati se i u miru sjesti i zagrliti se. Stalno su na TV-u, a kad nisu tamo poslikali su se za novine ili je super nova paparazzo snimka završila na nekom internet portalu. Glupi su i zarađuju na gluposti još glupljih ljudi. Vlatkica je zamislite išla na buvljak kupiti si haljinu za 100 kuna i naivni gledatelj je sve to pogledao bez da je vidio poantu cijelog priloga. Vlatkica radi sad to i to i toliko joj to uzima vremena. To je bila REKLAMA, koju je Vlatka i platila. A takvih imamo svako malo na našim vijestima jer uvijek je kod nas dovoljno dežurnih dvorskih luda koje skaču, igraju, svađaju se, sve za gladnu naciju…

- 22:05 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 22.08.2008.

Čežnja za "Volim te"

Nismo dugo zajedno, kaže Klara, ali ovoga puta je drugačije. Sve moje prijašnje veze išle su smjerom koji se očekuje, koji je uvriježen. Zaljubimo se, tepamo si, mazimo se i pazimo, ne možemo jedno bez drugoga.

Svakome sam nakon par tjedana rekla te dvije bitne riječi i svaki je odgovorio: "I ja tebe!". Onda je krenulo "Ljubavi moja..." oslovljavanje, onda je nekada i on prvi rekao volim te i bila sam sretna, ispunjena i nekako sigurna da je baš taj puta to ono pravo. Svaki puta ljubav je pukla i onda sam shvatila da te riječi ipak ne znače puno.

On, Lovro, nije mi još uvijek rekao ništa što počinje slovom V. Jednom, samo jednom rekao je: "Ja sam jako zaljubljen u tebe!". Od sreće bi bila vrištala, skakala do plahona i govorila YES, YES, YES, kao da sam dobila na LOTU. Bio je to prvi znak da sam mu se makar malo uvukla pod kožu. Sad je ostalo još samo srce. Neosvojiva i ranjiva utvrda.

Čvrsto sam nakanila proglasiti i to svojim. Kupila sam štit, mač, konja i okupila vojsku smiješaka i nježnosti i krenula u bitku, pa kud me odvede...

Još uvijek lupam o zid, tvrdoglavo se zabijam glavom kao ovnica! I razmišljam da li mi se isplati probijati zid sama, tjerati se do granica izdržljivosti jer želim čuti ono za čim čeznem!? Možda trebam biti voda, što zapravo i jesam, pa pustiti vremenu da potopi utvrdu samo...

- 23:36 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2009  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Njena kosa i vilinska krila zamišljeno su upijala svijet, jer ona je jedinstvena i u svojim razmišljanjima sama...

Linkovi


TNRB.net
Studentski portal